Kulturno zabavna sekcija Steleksa doprinjela je u velikom afirmaciji drustva Steleks kako u Sarajevu tako i sirom Jugoslavije. Slobodan Sobot je kao clan prvog Upravnog odbora Steleksa, bio je zaduzen za formiranje sekcije. Pocetak rada je vezan za pripreme kulturno-zabavnog programa izvedenog na Niskoj Elektrijadi, u proljece 1969 .
Zapravo te godine, prvi put na Elektrijadi su zvanicno ucestvovale u sportskim takmicenjima i ‘curice” (Masin termin za studentice “elektrike”). Ekipu su sacinjavale uglavno generacije 1965, 1966 i 1967. Ista ekipa je trebalo da pripremi i kratki kulturno-zabavni program. Tad je Mina Pilav (Cipovic), clan kosarkaske ekipe predlozila Masi da ja kao brucoskinja (1968) pomognem na pripremama kog programa. Mina i ja vec smo imale iskustva u izvidjackim kulturnim programima (“Munje” odreda ‘Mlade Bosne”). Naravno, Masi, kao predsjedniku sportske sekcije nije bilo lako da “proturi” neku “brucoskinju” i uzme mjesto sportisti. Kasnije sam saznala da je najglasniji u protivljenju bio Feldjo (nisam sigurna da li je oprostio Masi za njegovu gresku). Predlog je prosao, tako da smo Mina, Nikolina, Edina i Blazenka prepremile neku vrstu “modernog” recitala uz pomoc Mininog i mog druga iz izvidjaca Gorana Takaca koji je te godine bio student na nasem fakultetu. Na Elektrijadi u Nisu, pokojni Borisa Falatar, jedan od “famoznih“ igraca sarajevskog ETF rukometnog tima prikljucio se “kulturnoj grupi” i vec tad smo poceli raditi na himni Steleks-a. Borisa je napisao rijeci, a Branko Zakula komponovao muziku.
Te godine, takodje, poceli smo sa plesnim vecerima u klubu. Andrija Bartlovic i Kreso Pintaric su bili zaduzeni za muziku sa svojih privatnih ploca (u to doba jos nije bilo kaseta i CD- ova) . Interes za nase veceri je postao veliki i izvan drustva Steleks, tako da smo naplacivali ulaz. Od zarade smo kupovali ploce koje su pripadale Steleksu. Sado ( Salih Sadovic) kao potpredsjednik sekcije zajedno sa Miskom ( Mirsad Rascic) pretvorio je te veceri u pravi “Disko”. Kemo Delic i Fahrudin Orucevic, pa onda Mega i ostali nastavili uspjesan rad sa Diskom. Disko u Steleksu je postalo jedno od najpopularnijih mjesta za zabavu u Sarajevu.
I dalje za pripremu kulturno zabavnog programa za elektrijade bila sam odgovorna ja kao predsjednik sekcije. 1970 smo angazovali Ziketa (Zijah Sokolovic- tadasnji glumac Kamernog teatra) da nam pomogne u pripremi programa (Zaostrog ’70). Zike je bio i jedan od izvodjaca. Pobijedili smo!. A onda na 5 elektrijada zaredom nas kulturno zabavni program bio je ubjedljivo prvi (Zoastrog ‘70, Baske Vode ’71, Porec ’72 i ’73 Sibenik ’74). Posebno je vazno istaci doprinos pokojnog Ede Ferizovica koji je svojom umjetnickom dusom i violinom davao ton i kvalitet nasim programima i "stimungu" na elektrijadama.
Zapravo te godine, prvi put na Elektrijadi su zvanicno ucestvovale u sportskim takmicenjima i ‘curice” (Masin termin za studentice “elektrike”). Ekipu su sacinjavale uglavno generacije 1965, 1966 i 1967. Ista ekipa je trebalo da pripremi i kratki kulturno-zabavni program. Tad je Mina Pilav (Cipovic), clan kosarkaske ekipe predlozila Masi da ja kao brucoskinja (1968) pomognem na pripremama kog programa. Mina i ja vec smo imale iskustva u izvidjackim kulturnim programima (“Munje” odreda ‘Mlade Bosne”). Naravno, Masi, kao predsjedniku sportske sekcije nije bilo lako da “proturi” neku “brucoskinju” i uzme mjesto sportisti. Kasnije sam saznala da je najglasniji u protivljenju bio Feldjo (nisam sigurna da li je oprostio Masi za njegovu gresku). Predlog je prosao, tako da smo Mina, Nikolina, Edina i Blazenka prepremile neku vrstu “modernog” recitala uz pomoc Mininog i mog druga iz izvidjaca Gorana Takaca koji je te godine bio student na nasem fakultetu. Na Elektrijadi u Nisu, pokojni Borisa Falatar, jedan od “famoznih“ igraca sarajevskog ETF rukometnog tima prikljucio se “kulturnoj grupi” i vec tad smo poceli raditi na himni Steleks-a. Borisa je napisao rijeci, a Branko Zakula komponovao muziku.
Te godine, takodje, poceli smo sa plesnim vecerima u klubu. Andrija Bartlovic i Kreso Pintaric su bili zaduzeni za muziku sa svojih privatnih ploca (u to doba jos nije bilo kaseta i CD- ova) . Interes za nase veceri je postao veliki i izvan drustva Steleks, tako da smo naplacivali ulaz. Od zarade smo kupovali ploce koje su pripadale Steleksu. Sado ( Salih Sadovic) kao potpredsjednik sekcije zajedno sa Miskom ( Mirsad Rascic) pretvorio je te veceri u pravi “Disko”. Kemo Delic i Fahrudin Orucevic, pa onda Mega i ostali nastavili uspjesan rad sa Diskom. Disko u Steleksu je postalo jedno od najpopularnijih mjesta za zabavu u Sarajevu.
I dalje za pripremu kulturno zabavnog programa za elektrijade bila sam odgovorna ja kao predsjednik sekcije. 1970 smo angazovali Ziketa (Zijah Sokolovic- tadasnji glumac Kamernog teatra) da nam pomogne u pripremi programa (Zaostrog ’70). Zike je bio i jedan od izvodjaca. Pobijedili smo!. A onda na 5 elektrijada zaredom nas kulturno zabavni program bio je ubjedljivo prvi (Zoastrog ‘70, Baske Vode ’71, Porec ’72 i ’73 Sibenik ’74). Posebno je vazno istaci doprinos pokojnog Ede Ferizovica koji je svojom umjetnickom dusom i violinom davao ton i kvalitet nasim programima i "stimungu" na elektrijadama.
Kulturno zabavna sekcija je takodje organizovala zabavne veceri na kojima su glavni gosti bile popularne licnosti iz sporta i kulture. Sjecam se, jedan od prvih nasih gostiju bili su tada najpopularniji sarajevski fudbaler Fikret Mujkic (FK Zeljeznicar), novinar Dimitrije Bjelica (NK Vjesnik), karikaturista Adi Mulabegovic, arhelog Dr. Zdravko Kajmakovic
No comments:
Post a Comment