Kulturno zabavna sekcija Steleksa doprinjela je u velikom afirmaciji drustva Steleks kako u Sarajevu tako i sirom Jugoslavije. Slobodan Sobot je kao clan prvog Upravnog odbora Steleksa, bio je zaduzen za formiranje sekcije. Pocetak rada je vezan za pripreme kulturno-zabavnog programa izvedenog na Niskoj Elektrijadi, u proljece 1969 .
Zapravo te godine, prvi put na Elektrijadi su zvanicno ucestvovale u sportskim takmicenjima i ‘curice” (Masin termin za studentice “elektrike”). Ekipu su sacinjavale uglavno generacije 1965, 1966 i 1967. Ista ekipa je trebalo da pripremi i kratki kulturno-zabavni program. Tad je Mina Pilav (Cipovic), clan kosarkaske ekipe predlozila Masi da ja kao brucoskinja (1968) pomognem na pripremama kog programa. Mina i ja vec smo imale iskustva u izvidjackim kulturnim programima (“Munje” odreda ‘Mlade Bosne”). Naravno, Masi, kao predsjedniku sportske sekcije nije bilo lako da “proturi” neku “brucoskinju” i uzme mjesto sportisti. Kasnije sam saznala da je najglasniji u protivljenju bio Feldjo (nisam sigurna da li je oprostio Masi za njegovu gresku). Predlog je prosao, tako da smo Mina, Nikolina, Edina i Blazenka prepremile neku vrstu “modernog” recitala uz pomoc Mininog i mog druga iz izvidjaca Gorana Takaca koji je te godine bio student na nasem fakultetu. Na Elektrijadi u Nisu, pokojni Borisa Falatar, jedan od “famoznih“ igraca sarajevskog ETF rukometnog tima prikljucio se “kulturnoj grupi” i vec tad smo poceli raditi na himni Steleks-a. Borisa je napisao rijeci, a Branko Zakula komponovao muziku.
Te godine, takodje, poceli smo sa plesnim vecerima u klubu. Andrija Bartlovic i Kreso Pintaric su bili zaduzeni za muziku sa svojih privatnih ploca (u to doba jos nije bilo kaseta i CD- ova) . Interes za nase veceri je postao veliki i izvan drustva Steleks, tako da smo naplacivali ulaz. Od zarade smo kupovali ploce koje su pripadale Steleksu. Sado ( Salih Sadovic) kao potpredsjednik sekcije zajedno sa Miskom ( Mirsad Rascic) pretvorio je te veceri u pravi “Disko”. Kemo Delic i Fahrudin Orucevic, pa onda Mega i ostali nastavili uspjesan rad sa Diskom. Disko u Steleksu je postalo jedno od najpopularnijih mjesta za zabavu u Sarajevu.
I dalje za pripremu kulturno zabavnog programa za elektrijade bila sam odgovorna ja kao predsjednik sekcije. 1970 smo angazovali Ziketa (Zijah Sokolovic- tadasnji glumac Kamernog teatra) da nam pomogne u pripremi programa (Zaostrog ’70). Zike je bio i jedan od izvodjaca. Pobijedili smo!. A onda na 5 elektrijada zaredom nas kulturno zabavni program bio je ubjedljivo prvi (Zoastrog ‘70, Baske Vode ’71, Porec ’72 i ’73 Sibenik ’74). Posebno je vazno istaci doprinos pokojnog Ede Ferizovica koji je svojom umjetnickom dusom i violinom davao ton i kvalitet nasim programima i "stimungu" na elektrijadama.
Zapravo te godine, prvi put na Elektrijadi su zvanicno ucestvovale u sportskim takmicenjima i ‘curice” (Masin termin za studentice “elektrike”). Ekipu su sacinjavale uglavno generacije 1965, 1966 i 1967. Ista ekipa je trebalo da pripremi i kratki kulturno-zabavni program. Tad je Mina Pilav (Cipovic), clan kosarkaske ekipe predlozila Masi da ja kao brucoskinja (1968) pomognem na pripremama kog programa. Mina i ja vec smo imale iskustva u izvidjackim kulturnim programima (“Munje” odreda ‘Mlade Bosne”). Naravno, Masi, kao predsjedniku sportske sekcije nije bilo lako da “proturi” neku “brucoskinju” i uzme mjesto sportisti. Kasnije sam saznala da je najglasniji u protivljenju bio Feldjo (nisam sigurna da li je oprostio Masi za njegovu gresku). Predlog je prosao, tako da smo Mina, Nikolina, Edina i Blazenka prepremile neku vrstu “modernog” recitala uz pomoc Mininog i mog druga iz izvidjaca Gorana Takaca koji je te godine bio student na nasem fakultetu. Na Elektrijadi u Nisu, pokojni Borisa Falatar, jedan od “famoznih“ igraca sarajevskog ETF rukometnog tima prikljucio se “kulturnoj grupi” i vec tad smo poceli raditi na himni Steleks-a. Borisa je napisao rijeci, a Branko Zakula komponovao muziku.
Te godine, takodje, poceli smo sa plesnim vecerima u klubu. Andrija Bartlovic i Kreso Pintaric su bili zaduzeni za muziku sa svojih privatnih ploca (u to doba jos nije bilo kaseta i CD- ova) . Interes za nase veceri je postao veliki i izvan drustva Steleks, tako da smo naplacivali ulaz. Od zarade smo kupovali ploce koje su pripadale Steleksu. Sado ( Salih Sadovic) kao potpredsjednik sekcije zajedno sa Miskom ( Mirsad Rascic) pretvorio je te veceri u pravi “Disko”. Kemo Delic i Fahrudin Orucevic, pa onda Mega i ostali nastavili uspjesan rad sa Diskom. Disko u Steleksu je postalo jedno od najpopularnijih mjesta za zabavu u Sarajevu.
I dalje za pripremu kulturno zabavnog programa za elektrijade bila sam odgovorna ja kao predsjednik sekcije. 1970 smo angazovali Ziketa (Zijah Sokolovic- tadasnji glumac Kamernog teatra) da nam pomogne u pripremi programa (Zaostrog ’70). Zike je bio i jedan od izvodjaca. Pobijedili smo!. A onda na 5 elektrijada zaredom nas kulturno zabavni program bio je ubjedljivo prvi (Zoastrog ‘70, Baske Vode ’71, Porec ’72 i ’73 Sibenik ’74). Posebno je vazno istaci doprinos pokojnog Ede Ferizovica koji je svojom umjetnickom dusom i violinom davao ton i kvalitet nasim programima i "stimungu" na elektrijadama.
Kulturno zabavna sekcija je takodje organizovala zabavne veceri na kojima su glavni gosti bile popularne licnosti iz sporta i kulture. Sjecam se, jedan od prvih nasih gostiju bili su tada najpopularniji sarajevski fudbaler Fikret Mujkic (FK Zeljeznicar), novinar Dimitrije Bjelica (NK Vjesnik), karikaturista Adi Mulabegovic, arhelog Dr. Zdravko Kajmakovic
