STELEKS U VEGASU 2008
VEGAS 2008
Eto i to bi i prodje!
Hoćemo, nećemo, kada ćemo, gdje ćemo, kako ćemo – završi se i to!
Riješismo probleme sve, ... ali kako da se zove, ..... pa Steleks 40th Anniversary!
Gotovo 40 godina nakon Osnivačke skupštine i više od 16 godina nakon što je izgorjela zgrada sa toliko nam dragim dragim sjedištem, prostorijama i klubom, a bivši i pra-bivši članovi raseljeni na sve strane svijeta, okupi se eto grupa nas 40 zaljubljenika u nešto što je nekad i nekako nastalo, pa bilo, pa nestalo, a što ipak i opet i ima i postoji.
Steleks, ne samo kao organizacija, ne kao institucija, i ne ta zgrada, te prostorije, muzika, sport, disko ..., nego Steleks kao pojam, kao simbol! Imali smo sreću da ga imamo, da ga pravimo, da ga stvaramo i oblikujemo, da mu dodajemo i oduzimamo, onako po sebi i za sebe, po svojoj studentskoj pameti, sa svojom ogromnom energijom i željom za druženjem, za stvaranjem, za kreacijom i rekreacijom, a sve to uz studij koji je po mnogima najteži, ili barem medju najtežim.
Fakultet , i sam u nastajanju, nije još imao ni svoju zgradu, dekanat i studenska služba su bili u baraci, predavanja večinom u prizemlju Arh-Urb fakulteta, gdje smo bili podstanari, a i osjećali se tako, susrećući se svakodnevno sa nadmenim studentima i profesorima tih starijih fakulteta koji su nas, kao došlje na silu useljene, posmatrali kao nužan teret kojeg će se nekad i nekako ipak riješiti. A laboratorije diljem Sarajeva – na Ekonomiji, na Šumarstvu ....
I onda iz toga i takvog stanja najednom izroni on - Steleks, bez uzora ali i bez premca i u gradu, i u BiH i Jugoslaviji, pa, eto sada tek vidimo, možda i u svijetu. Kompletna organizaciona struktura, sa Upravnim odborom, Predsjednikom, Sekcijama i Odborima i Predsjednicima sekcija, studentski servis i djelomično samofinansiranje, organizacija sportskih susreta, kulturno-zabavnog života, list Gaudeamus, radio-klub, foto klub i laboratorija, klub završenih studenata, svakodnevno druženje, stvaranje ...... to je ono što je mnoge studente obogaćivalo i opredjeljivalo , to je ono što nas je, izmedju ostalog, učinllo i stvorilo onim što jesmo. A to što smo, pokazujemo evo sada, razasuti, nažalost, po bijelom svijetu, i to na najbolji način. Obnavljanjem pokidanih veza i razmjenom informacija saznajemo svakim danom i sve više, koliko naše kolegice i kolege imaju uspjeha u radu i u našoj zemlji i po čitavom svijetu. Profesori, pa i akademici i, direktori razvoja svjetski poznatih i priznatih firmi, direktori izvodjackih, projektantskih i drugih organizcija, vodje projekata i projektanti, sistem inžinjeri, samostalni biznismeni, preduzetnici ... sve od reda uspješni, pozitivni, radu, stvaranju i prosperitetu okrenuti stručnjaci , to su danas bivši studenti Elektrotehničkog fakuleta u Sarajevu od kojih su mnogi bili i bivši članovi društva iz Gundulićeve.
Mislim da ne postoiji fakultet iz kojeg je izašlo tako mnogo bračnih parova – kolega. Zasigurno ih ima par stotina, a razlog nije samo što je fakultet bio privlačan za ljepši pol, nego što je Steleks pružao šansu za dodatne i skupa provedene sate, za one značajne poglede preko stola ili sale, priliku za prvi ples i svaki naredni ples, za zajedničke odlaske na Elektrijade, navijanje za isti tim, pripadanje istom, onom na početku spomenutom simbolu, zajedništvu ...pripadnosti nećemu.....iI možda baš i upravo Steleksu!
Ovdje u Vegasu medju nas 40, u rasponu starosti od oko 20 godina i sa jednim profesorom koji je već bio profesor i nama najstarijima, osjetio se je i te kako taj duh. Bilo je toliko očito prisutno zadovoljstvo što se vidimo i imali smo toliku nezasitu želju da se ispričamo, da se je čisto osjećalo kako nam vrijeme bježi, izmiće, a mi ga grčevito pokušavamo zaustaviti. I tako su se nekako lako povezale i našle zajedničjki jezik različite generacije, ljudi koji se nisu ranije poznavali, ili su mislili da se ne znaju, ili su se pak znali, ali se zbog velike vremenske razlike nisu mogli prepoznati.
A sve se je to odjednom slilo u jedno, u nešto slično, zajedničko, naše! Steleks, vjerovatno!
Šteta je što nas nije bilo više, jer ima nas (nažalost) po ovim prostorima još mnogo, ali biće i to! Posebno mi je žao što nije mogao doći Čusta, koji je bio jedan od inicijatora ovog lijepog susreta i koji mu se je toliko radovao. Doista je šteta je da se nisu pojavili i Paja Blum, inicijator osnivanja Društva i Gojko Babić, prvi predsjednik Steleksa, koji su u SAD-u i Vegasu su fizički mnogo bliže nego veliki broj nas ostalih koji su potegli sa istočne obale, iz Kanade, Meksika, pa čak i Australije. No, glavno je da smo se sastali i da ovaj susret iskoristimo za redovnije veze, trajnija druženja i za razmjenu mišljenja i informacija. Tako će se ovaj naš duh širiti i razvijati, pa se nadam da ćemo uskoro i ponovo osnovati, kao što smo to učinili 1974 i udruženje završenih studenata ETF-a u Sarajevu, ili Alumni organizaciju, kako to u svijetu zovu. A onda, prilikom neke nove proslave i godišnjice, okupiće nas se mnogo više, a možda čak, i što da ne - i naša djeca ! Djeca Steleksa!
Hvala svima koji su prisustvovali proslavi. Pozdravimo i zaželimo ugodno vrijeme i uspjeh proslavama u Australiji ! Ko god od nas može, neka ode i na centralnu proslavu u Sarajevu, 22. novembra. Na organizaciji uveliko rade “neki novi klinci“, sadašnji studenti , koji imaju eto čak i dva Steleksa. Neka su i dva, ako je već tako moralo biti, ali neka normalno žive, rade i medjusobno saradjuju. Već smo im svojim prilozima pokušali pomoći, ali pomozimo im barem svojom podrškom i dalje i zaželimo puno sreće!
Mašo Užičanin
Link sa porukama sa proslave 40 godina osnivanja Steleksa u Las Vegasu http://au.youtube.com/watch?v=E7MtGawepvo
Pozdrav,
Sejo
.JPG)
