Monday, February 18, 2008

Mustafa Trklja-Custa: Kako obiljeziti 40 godina Steleksa?

Povodom jubilarne godisnjice osnivanja Steleksa jedno od pitanja koja se postavlja je i kako je obiljeziti. Da nije bilo nesretnih zbivanja krajem 80-tih i pocetkom 90-tih to pitanje se ne bi ni postavljalo. Vecina onih koji se sa ponosom i postovanjem sjecaju dana iz Steleksa bi su susreli na ETF-u Sarajevo ili u prostorijama Kluba. Medjutim, cinjenica da su se “steleksovci” rasuti sirom svijeta, namece i pitanje racionalnog organizovanja susreta i obiljezavanja ove godisnjice.
U ovim uslovima, jedna od ideja koja se namece je organizovanje susreta na vise lokacija i u razlicito vrijeme, kako bi sto vise clanova moglo da sretne svoje bivse kolege i koleginice i kroz sjecanja ozivi nezaboravne dane. Mogli bi se, na primjer, “steleksovci” preko vikenda plus dan-dva okupiti u nekom najpogodnijem mjestu (pogodne avionske veze, dobro vrijeme, te dosta mjesta za druzenje i zabavu) u Sjevernoj Americi, a mozda jos i u Australiji, i naravno, u Sarajevu. Zavisno od interesovanja ovaj broj lokacija bi mogao biti i veci.
Sta je to sto se iz Steleksa najvise pamti? Ponajvise susreti, druzenja, zabave, feste, smijeh, sale, igranke, disko- veceri uz sve ono “ozbiljno” cime smo se bavili na sportskim terenenima i u prostorijama sekcija. Shodno tome, na ovim susretima, poenta je u susretu sa poznatim kolegama i koleginicama, ozivljavanju uspomena i veza, a manje na nekakvom generalnom podsjecanja na istoriju Steleksa. Obzirom na veliki broj godina i generacija koje su prosle kroz Steleks, ne ocekujemo da se na ovim susretima dise “jednom dusom” - ocekujemo druzenje po generacijama, jer se svaka generacija Steleksa razlikovala od prethodnih i od buducih. Nakon prigodnih zvanicnih pozdrava i koktela “sekcije/generacije” bi pocele rad po sobodnom programu. Zavisno od broja prisutnih, mogucnosti organizovanja, priredila bi se jedna (sto je vise pozeljno) ili vise ( po generacijama) zajednickih vecera.
Dosadasnji susreti koji su se odrzali u Las Vegasu ( prve trimestarske generacije) i u Torontu pokazuju da je druzenje po generacijama najefektnije sto treba imati u vidu prilikom predlaganja clanova sa Organizacioni odbor.
Naravno, ovo je samo razmisljanje clanova Inicijativnog odbora oko nacina obiljezavanja jubilarne godisnjice Steleksa o cemu ce Organizacioni odbor odluciti nakon sugestija i komentara bivsih i sadasnjih clanova Steleksa, a dodao bih i prijatelja Steleksa kojih je u Sarajevu bio ne mali broj.

Monday, February 4, 2008

Maso Uzicanin: Sportska sekcija Steleksa - osnivanje i pocetne aktivnosti


SPORTSKA SEKCIJA STELEKSA – OSNIVANJE I POČETNE AKTIVNOSTI

Sport i sportske aktivnosti su od samog početka rada na osnivanju Steleksa bile u centru interesa i osnivača i članova kluba. Začetnik ideje o osnivanju bio je, sa studentske strane, Pavle-Paja Blum, a ideju, ili pak podršku ideje, što nije niti bitno, dobio je od tadašnjeg dekana, prof. Daneta Maljkovića, koji je ujedno bio i bivši direktor ŽTP-Zavoda za električnu vuču. Nekako u to vrijeme je napravljena i nova tramvajska remiza u Novom Sarajevu, pa stara Remiza u Gundulićevoj ulici, pored samog Vrbanja mosta, nije više bila u funkciji. I kancelarijski dio Remize, u kojem je bio smješten Zavod za vuču, je ispražnjen, jer je Zavod dobio nove protorije na Bjelavama.


Paja Blum je animirao studente i počele su prve aktivnosti na uredjenju kancelarija, dobrovoljnim radom studenata. O tim danima će valjda pisati neko drugi, a ja ću se više orjentisati na osnivanje i rad Sportske sekcije.
Prof. Dane Maljković je u to vrijeme bio veoma zainteresiran za sport i aerobik, govorio je o uvodjenu nastave fizičkog vapitanja na fakultete, izgradnji novog fakulteta sa sportskim halama i terenima, značaju sporta i aerobika u izgradnji ličnosti i postizanju dobrih rezultata u razvoju mladih ljudi i sl. Slušali smo ga pažljivo, ali i skeptično – činilo nam se da priča o nekim svojim snovima, koje je imao nakon što je posjetio američke koleđe. I naravno, nismo imali pojma da će se te njegove ideje i snovi uskoro početi pomalo pretvarati u stvarnost, kroz izgradnju novog fakulteta i laboratorija u Lukavici, projekte za izgradnju doma i igrališta i ostale planove koje je medjutim nasilno prekinuo rat 1992.
Jedna od važnih međufaza u razvoju ove ideje i u procesu pretvaranja studenata od pasivnih primalaca naučnog znanja u aktivne učesnike u procesu upravljanja i kreiranja daljeg razvoja ETF-a, imao je Steleks.
Studentsko sportsko društvo i klub - Steleks, kako smo ga zvanično, čini mi se, zvali na početku, bio je izvanredna škola upravljanja i samoupravljanja studenata. Uostalom Steleks je skraćenica za Studentski elektrotehnički klub i servis, a nazivu je kumovao Vego Miro, nakon raspisanog konkursa. Odmah na početku, osnovan je Upravni odbor i Sekcije Društva, sa svojim predsjednicima Sekcija i to:
- Sportska sekcija, Mašo Užičanin
- Privredna sekcija (Studentski servis za privremeno zapošljavanje), um. Ibrahim Polimac
- Informativna sekcija, Nikolina Milošević
- Foto-klub, Andrija Bartolović
- Kulturno-zabavna sekcija, Mina Pilav (nisam 100% siguran)
Prvi predsjednik cijelog Društva Steleks bio je Gojko Babić. Svaka sekcija je imala svoj odbor.
Donosili su se planovi aktivnosti, raspravljalo o prihodima i rashodima, pripremama za takmičenja, akcijama za povećanje broja članova, odnosima sa studentskim organizacijama van Sarajeva i u Sarajevu, itd. Slobodan sam ustvrditi da takve organizacije i takvog društva nije bilo na prostorima bivše Jugoslavije i da je škola kroz koju su pročli i aktvisti i ostali članovi bila neponovljivo iskustvo i značajna osnova za kasniju život pojedinaca i fakulteta.
U odboru sportske sekcije je, pored nekoliko aktivnih igrača bilo i niz entuzijasta za sport i koji se uvijek bili neizostavni element u osnivanju, radu i uspjehu sportskih klubova. Profesionalizam još nije bio zahvatio sport u tim godinama na kraju 60-tih i početku 70-tih, pa se je na elektrotehničkom i drugim tehničkim fakultetima, za koji je bilo poznato da su znatno teži od ostalih, još uvijek moglo naći znatan broj aktivnih sportaša iz sarajevskih klubova savezne i republičkih liga.


Daleko najjača tih godina bila je rukometna ekipa, sastavljena gotovo kompletno od igrača Mlade Bosne, tima iz Prve savezne rukometne lige. Tu su bili Izet Benca , um. Momo Daković, Milan Turanjanin, Pero Martinović, Mustafa Trklja, um. Ibrahim Polimac, Ekrem Selak, um. Zeljko Marinović, Zoran Stevanovic, Mirko Jurbasic, te “tehniko” Ibro Pilav. Pored njih, standardni igrači bili su i Zoran Dropulić i Mirsad Raščić. U košarkaškom timu, koja je imala manje uspjeha od rukometaša, igralo je nekoliko igrača KK Bosne – braća Tepavčević, Mašo Užičanin, pa zatim ostalih klubova – Mladen Bačić, Zoran Marijan, kao i Zoran Bilbija, Zlatko Finci, Lubomir Perišić. Nažalost, ne mogu se sjetiti svih igrača fudbala i odbojke, osim um. Ahmeta Dautbegovića – Zvrcke koje je, koliko se sjećam bo ponajbolji igrač nogometa u toj generaciji, te Nikole Rusanova i Josipa Fincija iz odbojkaške ekipe. Nadam se da će me, vremenom, ostali čitaoci bloga dopuniti, a posebno bi bilo dragocjeno da posalju i slike za album.
Najvažnije aktivnosti Sportske sekcije bile su vezane za pripreme i učešće na Elektrijadama. Osnivanjem Steleksa i formiranjem sekcije, rad na pripremama se je znatno uozbiljio, a zahvaljujući činjenici da smo imali i, za studentske prilike u Jugoslaviji u to vrijeme, vrlo dobre prihode (od studentskog servisa i od iznajmljivanja skladišta bivše remize frimi Oriolik), mogli smo si priuštiti i kvalitetnu opremu. Ta naša organiziranost, ozbiljnost u nastupu i imidz koji smo imali od 1969 na dalje, bio je izuzetan doprinos kvalitetu Elektrijada, jer su se i ostali fakulteti počeli ozbiljnije organizirati u cilju da nam mogu parirati.
Mogu slobodnoi tvrditi da smo, zahvaljujući Steleksu, bili postali vodeća studentska organizacija u zemlji u to doba. U sportskim takmičenjima na Elektrijadama smo obično bili medju tri vodeće ekipe u ukupnom plasmanu, što je bilo izuzetno dobro s obzirom da je fakultet bio relativno mlad i sa mnogo manjim brojem studenata nego neki stariji fakulteti u zemlji. U organizaciji samih Elektrijada smo preuzeli inicijativu i rukovodjenje, pa smo čak i izmjenili formu, naziv i mjesto održavanja.
Naime, Elektrijade su se zvanično nazivale Sportske igre studenata elektrotehnike Jugoslavije – SISEJ, sve do 1970 godine i održavale su se svake godine u različitim gradovima, zavisno od toga koji su se fakulteti prijavljivali za organizatora. Vrijeme održavanja je tradicionalno bio april, pa je klimatski faktor jako utjecao na uspjeh i raspoloženje učesnika.
Ja pamtim Elektrijade od 5-te, koja je bila u Sarajevu. Još sam bio u gimnaziji, ali su me, kao aktivnog igrača Bosne nekako uveli u košarkaku ekipu kao pojačanje. Zatim sam stvarno upisao elektrotehnički fakultet, i slijedećih godina Elektrijade su održavane u Zagrebu, Splitu, pauza 1967, pa opet Split, zatim Niš 1969, odnosno godinu dana nakon osnivanja Steleksa. Tada je, na prijedlog Steleksa, promjenjena je struktura Elektrijade uključivanjem takmičenja u kulturno-zabavnom programu (prvi puta uveden eksperimentalno u Nišu) i u znanju. Takodjer smo predložili preseljenje lokacije susreta u centre na moru i promjenu naziva u Susret studenata elektrotehnike Jugoslavije- SUSEJ. Tako je organiziran 10. SUSEJ u Zaostrogu 1970, pa iza toga u Baškom polju, zatim Šibeniku-Solaris, pa onda zaredom nekoliko godina u Poreču. Organizacijom je od 1970 rukovodio Organizacioni odbor sastavljen od predstavnika svih fakulteta – učesnika, a prvi Organizacioni sekretar 10. SUSEJ-a sam bio ja, kao začetnik ideje o promjenama i predsjednik Sportske sekcije Steleksa.
Igrom slučaja, učestvovao sam tako na 11 Elektrijada, vjerovatno držeći rekord. Naime, kada sam završio fakultet, igrao sam još par godina sa indeksom postdiplomca, a onda sam još pozivan i kao počasni gost.
Pored samog Steleksa, a zahvaljujući radnima akcijama članova, a i pomoći i razumjevanju um. Hajre Kapić, tadašnje direktorice GP Put, napravljeno je i asflatirano igralište uz Miljacku.
Naše prisustvo i snaga osjetila se takodjer i kod rasprava vezanih za raspodjelu sredstva za fizičku kulturu unutar Univerziteta, gdje smo uspjeli obezbjediti da se posveti veća pažnja masovnom bavljenju sportom, a na uštrb kvalitetnog sporta (USD Bosna). Borili smo se takodjer i za mogučnost da se studentima omogući korištenje novoizgradjenih kapaciteta u SC Skenderija, jer zatvorenih igrališta, praktično u to doba i nije bilo osim Skenderije.

Sve u svemu, pojava i osnivanje Steleksa, doprinjeli su da su se studenti počeli učiti upravljanju, organizaciji, odgovornosti za donošenje odluka, timskom radu, a da ne govorimo da je okupljanje u klubu koji smo izgradili dovelo ljude u zdravu sredinu. Iskustva i zadovoljstvo učešća u procesu osnivanja i rada, bila su od neprocjenljive koristi i meni i mojim kolegicama i kolegama u našim profesijama i životu uopšte.